Župa Brezovica, kraj Zagreba, spada u drevne župe Zagrebačke nadbiskupije. U poznatom popisu iz 1334. godine, zagrebački kanonik Ivan arhiđakon gorički spominje među župama i crkvu Blažene Djevice Marije u Polju, na posjedu kneza Ivana Okičkoga, posjednika brezovičkoga posjeda i okičkoga župana.
Oznaka „u Polju“ odnosi se, gledano iz Zagreba, na prekosavsku ravnicu, koja se tada nazivala Campus Zagrebiensis (Zagrebačko Polje), skraćeno samo Polje. To je prvi pisani spomen župe Brezovica, što podrazumijeva da je župa osnovana mnogo ranije.
U središtu župe nalazila se skromna, drvena seoska crkva, kakve su u to doba bile uobičajene na ovim područjima. Tako je to trajalo sve do sredine 18. stoljeća kada je započeo opći zamah graditeljstva u Hrvatskoj. U to vrijeme, župnik u Brezovici bio je Ivan Ignacije Vukmanić (1750-1794). Vlasnici brezovičkog posjeda i pokrovitelji župe bili su plemićka obitelj Drašković. Crkva u Brezovici bila je tada u izrazito derutnom stanju. Zalaganjem i marom župnika Vukmanića podignuta je nova crkva s tornjevima i opremljena djelomično novim inventarom.
Josip Kazimir Drašković, kao pokrovitelj i mecena župe izabrao je projekt crkve, organizirao izvedbu radova i dovoz materijala te novčano podmirio troškove izgradnje, tako da je godine 1756. sazidana nova (današnja) crkva.
Njegov sin Ivan dao je godine 1768. dograditi dva okrugla, cilindrična zvonika. U izgradnji crkve, osim pokrovitelja i župnika, marljivim radom svojih ruku, te sa volovskim i konjskim zapregama sudjelovali su i domaći župljani.
U crkvi je postavljen glavni oltar Uznesenja Blažene Djevice Marije te još tri oltara – sv. Antuna Padovanskog, svete Barbare i zavjetni oltar sv. Vida, mučenika.
Glavni oltar i propovjedaonica, izrađeni godine 1762. su remek djela baroknog kiparstva. Autor je kipar Franjo Straub. Njegova djela, izrađena u najboljoj srednjoeuropskoj tradiciji, uvrštena su u vrhunce hrvatskog baroknog kiparstva.
Godine 1771. u crkvu su postavljene i nove orgulje. Novosagrađena crkva posve je ispunjavala potrebe župe. I više od toga. Skladno i lijepo građena, poluokruglog oblika sa dva vitka okrugla tornja, u unutrašnjosti ispunjena vrijednim umjetničkim sadržajima, ispunjavala je ponosom i divljenjem župljana ove župe.
Može se sa sigurnošću reći da je njezina izgradnja bila i stvar prestiža Draškovića prema pokroviteljima susjednih župa, ali i prema Zagrebu. Bila je to, gledajući iz Zagreba, prava mala katedrala, u koju je zapinjalo oko promatrača. Tada je to bila jedina zidana crkvena zgrada na ovom području, jer u susjednim župama – Sv. Klari, Stupniku, Odri, nove crkve sazidane su kasnije. Draškovići su time dali osobiti doprinos crkvenoj arhitekturi. Izgradnjom nove crkve, također novoga baroknoga dvorca s crkvicom sv. Donata, izgradnjom nove škole te organiziranjem sajmova, Draškovići su dali veliki doprinos u razvoju kulturnog, prosvjetnog, vjerskog i privrednog života Brezovice i okolice te ostavili trajni biljeg svoje prisutnosti u župi.
Novosagrađena župna crkva svojom veličinom, položajem, osobitošću konstrukcije, sve u jednoj maloj župi (u to doba oko 600-800 stanovnika) bila je zanimljiva građevina, pravi građevinski krik.
Zvonici, naknadno podignuti, ponešto slabije kvalitete, zadavali su s vremenom podosta briga župnicima. Zapisano je: „Bilo ju je lakše podići, nego čuvati.“ U kasnijim vremenima, nove generacije župljana i župnika, trsili su se manje ili više uspješno održavati crkvu u pristojnom stanju.
Uz novu crkvu nalazio se sve do 1906. godine stari župni dvor („farof“).